Hodočašće u samostan cistercita Lichtenthal 09.09.2017

Sindelfingen – Njemačka katolička zajednica Leonberga, u suradnji s hrvatskom i talijanskom katoličkom zajednicom Leonberga, organizirala je 09. rujna 2017. godine jednodnevno hodočašće u samostan cistercita Lichtenthal s ciljem boljeg međusobnog upoznavanja ovih triju crkvenih zajednica.

Sam program hodočašća bio je pomno isplaniran. Nakon jutarnjeg okupljanja u crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Leonobergu i zajedničke jutarnje molitve, ove su se tri zajednice uputile prema Baden-Badenu odakle su potom pješice nastavile put prema samostanu cistercita Lichtenthal. Nakon pristizanja u samostan i kratkog predaha, uslijedilo je zajedničko misno slavlje u samostanskoj crkvi koje je predvodio njemački župnik Damian Bednarek. Bednarek je u svojoj propovijedi pozdravio sve prisutne i iskazao veliko zadovoljstvo zbog zajedničkog hodočašća koje se organizira svake druge godine u Leonbergu. Nakon misnog slavlja uslijedio je zajednički ručak i upoznavanje samostana cistercita Lichtethal koji je osnovan još davne 1245. godine kao i muzeja koji obiluje bogatom historijskom građom.

Cisterciti su, inače, monaški red u Katoličkoj crkvi. Red je nastao krajem 11. stoljeća, godine 1098., kada je benediktinski opat Robert sa dvadesetak monaha napustio svoju opatiju Molesme (Francuska) i osnovao novi samostan u Citeauxu, želeći provoditi monaški život što vjernije prema pravilu sv. Benedikta. Od mjesta Citeaux ova grupa monaha je po mjestu boravka prozvana cisterciti. Molitva je prvi temelj cistercitskog monaškog života. Kod svakog se cistercita na stolu u sobici obvezno nalazi: Sveto pismo, Pravilo sv. Benedikta i monaške Konstitucije. Monaški život je strogo asketski pod geslom koje se proširilo svijetom: ''Moli i radi!" (Ora et labora!).

Na povratku kući uslijedila je posjeta jednoj prekrasnoj i modernoj crkvi, piramidalne građe, smještenoj na autoputu Baden-Baden, crkvi Sv. Kristofora. U crkvi dominira umjetnost koja na jedan moderan i kreativan način, u slikama, prikazuju biblijske poruke.

Po završetku razgledavanja i upoznavanje crkve Sv. Kristofora, uslijedio je povratak kući u Leonberg gdje smo stigli u kasnim večernjim satima

Vladimir Lukić

Liturgija dana

Pastoralni listic

Duhovna misao

15. nedjelja kroz godinu

Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: »Gle, iziđe sijač sijati I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Tko ima uši, neka čuje!« I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli
Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«
Mt 13,1-23

HRVATSKE KATOLIČKE ZAJEDNICE U STUTTGARTU I OKOLICI: